RIJEKA Inauguracijom najboljeg napadača Andreja Kramarića, na internetskoj stranici HNK-a Rijeka jučer je okončan izbor idealne jedanestorice riječkoga prvoligaša u proteklom desetljeću, u kojem je sudjelovalo tridesetak tisuća navijača riječkoga prvoliaša. Prema njihovim glasovima momčad desetljeća izgleda ovako: Prskalo – Ristovski, Župarić, Mitrović, Zuta – Kreilach, Moises – Vešović, An. Sharbini, Andrijašević – Kramarić. Uzimajući u obzir ukupan broj glasova i postotak istih po pojedinoj poziciji, navijači Rijeke birali su na sljedeći način: vratar (3.795/Prskalo 38,4%), stoperi (5.008/Mitrović 58,9%, Župarić 38,8%), desni bek (2.893/Ristovski 76,3%), lijevi bek (3.287/Zuta 44,3%), zadnji vezni (5.068/Kreilach 47,4%, Moises 37,9%), desno krilo (3.148/Vešović 71,9%), polušpica (3.723/Andrijašević 67,5%), lijevo krilo (3.240/Anas Sharbini 43,8%), napadač (4.200/Kramarić 78,4%).

Budući da je među igračima koji nisu odabrani ostalo još dosta imena koji su svojim igrama obilježili desetljeće riječkoga prvoligaša, valja se poigrati izborom najbolje jedanestorice desetljeća među igračima koji taj privilegij nisu zaslužili u prethodno spomenutoj anketi. Naravno da pritom valja uvažiti i drukčije mišljenje, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da je na svim pozicijama konkurencija prilično jaka, a izbor samim time puno teži. Pritom je uvijek nezahvalno baviti se kriterijima koji podrazumijevaju igračku kvalitetu, doprinos rezultatima momčadi, ali i simpatije, opći dojam… Kad su vratari u pitanju valja birati između Vargića, Mancea, Lisjaka i Sluge, koji su, svatko u svom razdoblju, ostavili vrlo dobar dojam, među braničima u najužem izboru nedvojbeno zaslužuju biti Čaval, Budicin, Knežević, Marić, Tomečak, Leovac, Lešković, Kvržić, Samardžić, Elez…, među veznim igračima Štrok, Maleš, Močinić, Mujanović, Weitzer, Brezovec, Jugović, Jajalo, Tomasov, Mišić, Bradarić…, a među ofenzivnim igračima Đalović, Benko, Cesarec, Krstanović, Balaj, Bezjak, Gavranović, Heber, Čolak, Gorgon… Uzimajući u obzir da je ukusima suvišno polemizirati, ovo je tek jedna od verzija najbolje jedanaestorice. Dakle: Vargić – Tomečak, Knežević, Lešković, Leovac – Mišić, Maleš, Bradarić – Tomasov, Gavranović, Benko.

IVAN VARGIĆ

Iako s Rijekom nije dočekao naslov prvaka, svojim nastupima (132) u četiri sezone isprofilirao se kao jedan od najstabilnijih čuvara mreže, što je rezultiralo transferom karijere (Lazio). Uzornim ponašanjem postao primjer odnosa s navijačima i novinarima, među kojima je važio kao jedan od najdražih sugovornika.

IVAN TOMEČAK

Jedini među odabranima iz aktualne garniture “bijelih”. Jedan od najstandardnijih igrača u Kekovoj Rijeci tijekom velikih europskih avantura, kad je u pitanju izbor najbolje jedanesteorice u proteklom desetljeću njegov jedini “hendikep” je činjenica da je na istoj poziciji igrao Stefan Ristovski, koji je briljirao u sezoni osvajanja povijesne titule.

DARIO KNEŽEVIĆ

Kapetan “bijelih” u stvaranju nove, Miškovićeve Rijeke, koji se poslije višegodišnjeg inozemnog angažmana vratio na Kantridu da bi tamo okončao karijeru. Možda će neki reći da se u idealnoj jedanaestorici našao zbog “stare slave”, ali ako i jest, zaslužio je to zbog svog renomea visoke međunarodne klase.

MARKO LEŠKOVIĆ

Od dolaska u Rijeku jedan od najstandardnijih prvotimaca, što potvrđuje činjenica da je u svoje tri sezone pod vodstvom Matjaža Keka samo jednom ušao s klupe u prvenstvenoj utakmici! Dio poznatog stoperskog tandema Mitrović – Lešković u kojem je na početku u značajnoj mjeri usmjeravao igru mlađeg kolege.

MARIN LEOVAC

Koliko se god Leonard Zuta uvukao pod kožu riječkim navijačima, Marinu Leovcu je, prema igračkim kvalitetama, mjesto nedvojbeno u najboljoj jedanaestorici desetljeća. Iako s Rijekom nije uspio osvojiti naslov prvaka ostao je upamćen po sjajnima igrama u sezoni 2014./15.

JOSIP MIŠIĆ

Jedan od ključnih igrača šampionske Rijeke koji je u povijesnoj sezoni do naslova prvaka Hrvatske preskočio samo dvije utakmice. Uostalom, te je sezone u svim natjecanjima u bijelom dresu odigrao čak 42 utakmice, postigao dva gola, dodao šest asistencija i na terenu proveo 3.239 minuta. Sasvim dovoljno, zar ne?

MATE MALEŠ

Kapetan momčadi koja se okitila povijesnom titulom i igrač koji je zauvijek zadužio klub svojim požrtvovnim igrama i bezrezervnom pristupu svakom treningu i utakmici. Profesionalac od glave do pete, primjer igrača koji je u svakom trenutku maksimalno podređen uspjehu momčadi, zbog čega i jest bio ljubimac navijača.

FILIP BRADARIĆ

Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine postao treći igrač Rijeke koji je zaigrao na završnici svjetske smotre, što je prije njega pošlo za rukom tek pokojnom Peri Radakoviću (1962.) i Milošu Hrstiću (1982.). Da je samo to, dovoljno je, ali… Bradarić je, uz Mišića, bio “srce” šampionske generacije, uz golem doprinos osvajanju naslova.

MARIN TOMASOV

Jedan od onih igrača Rijeke koji nije odigrao puno sezona, ali je u razdoblju u kojem je nosio bijeli dres ostavio itekako upečatljiv dojam. Statistika će, uostalom, puno toga reći: 65 nastupa, 23 gola i 16 asistencija. Na početku sezone koja je prethodila osvajanju naslova prvaka počela je njegova uspješna inozemna avantura.

MARIO GAVRANOVIĆ

S Frankom Andrijaševićem podijelio titulu najboljeg strijelca (18 golova) u povijesnoj sezoni osvajanja naslova, ali je u izboru među navijačima osvojio mizeran broj glasova. U prvom redu zbog svog ponašanja prema Rijeci kao prvotimac Dinama. Prema onome što je pružao u dresu Rijeke (80 nastupa, 40 golova, 13 asistencija) sve je jasno.

LEON BENKO

Jedan od trojice golgetera Rijeke koji su se okitili titulom najboljeg strijelca Prve HNL, uz Benka (2012./13., 15 golova) u različitim razdobljima u tome su uspjeli i Tomislav Erceg (2004./05., 17) i Andrej Kramarić (2014./15., 21). Čovjek koji je pogocima Stutttgartu u obje utakmice jedan od najzaslužniji za povijesni plasman u Europsku ligu.