RIJEKA Istranin Ivan Lepinjica, Ličanin Hrvoje Smolčić, Riječanin Ivor Pandur i jedan Međimurac rođen u Njemačkoj – Daniel Štefulj. Kvartet je to mladih igrača koji su ove sezone najavili neku novu Rijeku. Onu s više mladenačkog štiha i nužne energije te u potpunosti iskoristili svoju šansu. Neki prije, neki kasnije.

Nakon posudbi u Krškom i Varaždinu u siječnju se Daniel vratio u Rijeku te u paru s Hrvojem Smolčićem ekspresno dobio povjerenje za najosjetljiviju poziciju – lijevi bok. S Varaždincima je srušio »modre«, potom i s »bijelima« u koprodukciji s Antonijom Čolakom. Donijelo je to Rijeci novu prepoznatljivost…

Radimo maksimalno koliko možemo u ovim uvjetima. Znači u skupinama od četiri, pet igrača i uz mjere o distanci. Istina malo je čudno, nema svlačionica, pozdrava i one naše prijašnje atmosfere – kaže Štefulj

Riječani su Praznik rada obilježili radno. Korona je učinila svoje, treba hvatati zaostatke. Jednostavno svaki dan treninga je dobrodošao. U srijedu su se prvi put upalili i reflektori pomoćnog igrališta.

– U vrijeme udarnog vala korone bio sam u Nedelišću i radio po tjednom programu. Čak sam malo radio i individualno, van programa. Normalno da nam je sve ovo novo. Nitko nije naviknut na ovu situaciju, ali nije bilo puno izbora. Mora se ostati u kakvoj takvoj formi – kaže Daniel. – U Nedelišću je situacija sasvim OK, u Čakovcu je bilo sedam zaraženih.

U kopačke je, kao i ostali, uskočio nakon nikad duže stanke.

– Radimo maksimalno koliko možemo u ovim uvjetima. Znači u skupinama od četiri, pet igrača i uz mjere o distanci. Istina malo je čudno, nema svlačionica, pozdrava i one naše prijašnje atmosfere. Sad svatko dolazi svojim autom i u svoje vrijeme. Dolazimo odjeveni na trening i odlazimo doma na tuširanje. Nadam se da neće to baš tako dugo potrajati. Zasad je najvažnije osjetiti loptu. I naravno u prvom planu je trka. Čudno je na početku bilo uskočiti u kopačke. Ravno s betona ili trake za trčanje doći u dobre uvjete.

Krško i Varaždin

Sprema?

– U dobroj sam spremi. Doma sam radio koliko sama mogao. Cilj mi je bio da održim kakvu takvu formu, a onda kad dođem na Rujevicu samo održavam taj ritam. Naravno, postupno dižemo i doziramo treninge.

Zadovoljan je svojim dosadašnjim učinkom u drugoj povratničkoj epizodi.

– Postao sam standardan i imao nekoliko asistencija. Mogu reći da sam zadovoljan. Odlično sam se uklopio u momčad i svi su me jako dobro prihvatili. Odgovara mi ova pozicija isturenijeg bočnog igrača nego ona klasičnog beka. Imam više prostora za naprijed. Ali ništa niti bez obrane, ti zadaci su također jako važni u mojoj igri. Brzina? Nisam nešto posebno radio na njoj, mislim da je sve to više u tajmingu. Pravovremenost je jako važna za ovo mjesto koje igram.

Kaljenje poglavito u Krškom i Varaždinu, klubovima koji su hvatali ili hvataju prvoligašku slamku, bilo je dobra škola

– Te dvije posudbe bile su odlična škola za mene. U Krškom sam konstantno igrao godinu dana, a igrati Prvu ligu s 18 godina za jednog je igrača jako veliko iskustvo. Standardan sam šest mjeseci bio i u Varaždinu. Odigrao sam nekoliko jako dobrih utakmica i na kraju je sve rezultiralo pozivom s Rujevice.

Vjeruje da Varaždin ima potencijala za ostanak među najboljima.

– Nadam se da će Varaždinci ostati u Prvoj ligi. Naravno, sve je na njima, moraju se što bolje spremiti za ovu završnicu ako se bude igrala. Po meni jako su dobra momčad s dobrim trenerom.

Daniel je mišljenja i da Rijeka ima dobar potencijal u mladim igračima na posudbama. I da osovina Smolčić – Štefulj može biti još bolja…

– Znam sve te dečke na posudbama i s njima sam stvarno jako dobar. S dosta njih sam igrao i u juniorima i bili smo stvarna dobra momčad. Priželjkujem da ih što veći broj zaigra i za prvu momčad Rijeke. Bilo bi lijepo da budemo opet svi zajedno na travnjaku. Hrvoje i ja moramo se stalno dokazivati i opravdati ukazano povjerenje. Mislim da smo na dobrom putu. Igrali smo zajedno i u juniorskoj momčadi na lijevoj strani i stvarno nastojimo imati što više komunikacije u našoj igri. Vjerujem da tu neće biti problema, već smo dosta uigrani. Može biti samo bolje…

Rožman i publika

Simon Rožman?

– Rožman je tip trenera koji jako puno razgovara sa svakim igračem. I daje jako puno savjeta. Treninzi su vrhunski, jednako kao i s njegovim pomoćnikom Alešom Kačičnikom.

Dva kolosijeka dvije su, po Štefulju, velike Rijekine šanse.

– Nama je cilj zadržati sadašnju drugu poziciju koja ove sezone donosi veći bonus Lige prvaka. A Kup? Možemo proći Osijek i obraniti naslov.

Daniel živi za dva sna…

– Moj najveći san je zaigrati za hrvatsku reprezentaciju. Pogotovo na nekom velikom natjecanju. A klupski to je liga petice, točnije Bundesliga. Otac je igrao u Hannoveru šest godina, potom u drugim klubovima. Želio bih njegovim putem…

Najljepši i trenutak za zaborav u bojelom dresu?

– Asistencija za pogodak i pobjedu nad Dinamom. A loš trenutak? Hvala Bogu, nije ga još bilo…

Voli igrati na Rujevici, ali svjestan je da poguranca s tribina u prvo vrijeme neće biti.

– Atmosfera na Rujevici je odlična, publika naš dvanaesti igrač. Baš smo međusobno razgovarali kako će nam čudno biti igrati pred praznim tribinama. Šteta… – zaključuje Štefulj.