RIJEKA Snježana Pejčić, strijelkinja Lokomotive, jedna je od sportašica koja ima privilegij trenirati. Osvajačica olimpijske bronce u gađanju zračnom puškom u Pekingu 2008. godine prošli je tjedan nakon mjesec i pol dana duge pauze uzrokovane epidemijom koronavirusa odradila dva treninga u zračnoj pušci, jučer se pak okrenula malom kalibru, iako i dalje ne zna što će biti s njezinom sezonom.

– Treninge sa zračnom puškom odradila sam tek tako da dobijem osjećaj jer ipak nisam dugo imala pušku u ruci. Ali, ipak sam ja u ovom sportu već 25 godina i teško da mogu zaboraviti trenirati. Iako, jučer sam imala malo problema kod sastavljanja malokalibarske puške, razmišljala sam koji dio ide u kojem stavu, ali i to sam brzo riješila. Na drugom treningu to će već biti potpuno druga priča, to je jednostavno tako na početku svake sezone – započela je Snježana Pejčić, koju je na Drenovi zateklo skladište.

Skladište

– Trener Seno Ćusto bio je prošle subote malo raščistiti sve te stvari i pripremiti streljanu da mogu doći na trening. Ali, situacija je stvarno loša. Dočekalo nas je pravo skladište u kojem ima više ormara nego kod mene doma. Stvarno, ne pretjerujem. Tužno mi je vidjeti da je streljana postala nečije skladište. Tu je velika komplikacija s vlasništvom, ne zna se tko pije, a tko plaća. S druge strane, meni je ipak jedino važno da imam gdje trenirati, kad dođe voda do grla nije mi bitno jesu li tamo tri ili sedam ormara, ali mi je kao osobi koja trenira tamo 25 godina jako žao što streljana tako izgleda.

Situacija s koronavirusom u Hrvatskoj svakim je danom sve bolja, što Snježani Pejčić daje nadu da sezona možda ipak neće biti skroz izgubljena. Ove je godine imala velike planove, najvažniji cilj bile su Olimpijske igre u Tokiju na kojima je trebala nastupiti u malokalibarskoj pušci u discipini 50 metara trostav.

Smanjeni ritam

– Situacija je svima ista, gotovo sva natjecanja su otkazana, a mene zanima hoćemo li uopće imati nešto od sezone. Pa dok se to ne zna neću trenirati šest puta tjedno kao što to radim kada se spremam za neko od natjecanja, već ću u jednom tjednu odraditi tri treninga. Ovo će biti čisto održavanje da ne ispadne da sam mjesecima bez treninga. Sada sam prvi put trenirala mali kalibar ove sezone, trebali smo početi sredinom ožujka, ali je sve stalo. Sve je prošlo u skladu s očekivanjima, nisam imala osjećaj da mali kalibar nisam trenirala mjesecima. Sad nastavljam u smanjenom ritmu, ne spremam se za neko natjecanje i nemam za što tempirati formu. Nema tu govora o nedostatku motivacije ili o tome da mi se ne trenira jer je trening sastavni dio mojeg života.

Međunarodna sezona definitivno je izgubljena, ono što ostaje je finale Kupa u zračnoj pušci te tri natjecanja u malom kalibru, dva izborna turnira i prvenstvo Hrvatske.

– Nitko još uvijek ne može ništa reći sa sigurnošću, svi smo još uvijek na svojevrsnom čekanju. Ono što mogu reći jest da se niti jedno od ovih domaćih natjecanja sigurno neće održati u lipnju, kao što je to bilo predviđeno. Ona će se moći održati eventualno u srpnju jer još uvijek svi ne treniraju. Život se polako vraća u normalu, nadam se da će tako i nastaviti i da neće biti nekih neplaniranih povrataka u situaciju u kojoj smo se svi nedavno našli – zaključila je Snježana Pejčić.