RIJEKA U jeku pandemije koronavirusa potvrđuje se stara pouka da je »svijet mala kala«. Vrijedi to i za 62-godišnjeg Krešimira Bana, nekad jednu od perjanica Matulja i Zameta. Let ovog vrsnog riječkog rukometaša okončao se u Bundesligi, u slavnom Kölnu. Romano Rubinić, doajen riječkog rukometa, dugogodišnji vratar i trener Kozalčana, jedan je od onih koji rado pamte Bana iz slavne generacije legendarnog igrača i trenera Branimira Čutića, lijevog vanjskog i srednjeg beka koji sada neplaniranim životnim putevima kroči nogometnim stazama. Naigrao se s riječkim i hrvatskim legendama, dugogodišnjim trenerima Željkom Tomcem, Ivicom Gibom Rimanićem, Željko Gašperovim – Sremcem i brojnim igračima iz romantične ere Zamećana. Sada je bundesligaški protagonist u nemiloj pandemiji koronavirusa.

Daum

– Bio sam tolike godine u Njemačkoj, bio sam i u Stutgartu i onda me u Köln doveo Christoff Daum. Davno je to bilo u Matuljima, rado se sjetim naše generacije, braće Vrenc, tu je Arno Rubeša, koji mi je kao mali brat – kaže Krešimir Ban, skicirajući još jednu kvarnersku sportsku kartulinu koja ima kontinentalni odjek. Riječki rukometni as, prijatelj brojnih ovdašnjih sportaša. – U Njemačku sam došao kao rukometaš, tu sam igrao, sada sam skoro 25 godina u nogometu. Prebacio sam se u ovaj sport i sada sam glavni ekonom u Kölnu. Recimo, naručujem opremu za naš klub, sve što treba, u vrijednosti od 500-600 tisuća eura godišnje – kaže Krešo Ban. – Bili su tu Adidas, Erima, sada radimo s Kempom.

Posla imam, samo daj Bože da sve na kraju bude dobro. Ne znam hoću li moći proći granicu 1. srpnja, hoći li moći doći doma – kaže Ban

Koronavirius se nečujno i nevidljivo, ali itekako učinkovito kao zastor spustio nad našu svakodnevicu, tako i nad sport, na Bundesligu, desetljećima prototip nogometnog natjecanja. Ban je, nažalost, u epicentru ovog nemilog potresa i može o posljedicama svjedočiti iz prve ruke.

– Nas ima oko trideset. Prošlog četvrtka smo odradili prvi test. Iskreno rečeno, i ja sam se malo plašio, a usput rečeno, kada je o svemu riječ, organizacija je na vrhunskoj, najvišoj razini. Čak kada je riječ o ligi petice. Recimo, u ovoj borbi s koronavirusom i o prevenciji, nas testiraju svaka tri dana. Pritom je Savez platio troškove da budemo non-stop testirani. Mi smo prvi test načinili u četvrtak, dva su igrača bila pozitivna te jedan od fizioterapeuta, ali normalno da nema pisanja o imenima. Mi smo inače počeli trenirati u travnju. Jasno da pritom nikome nije nimalo bilo svejedno, naprotiv. Eto, igrača je 22, a nas ostalih u timu smo osmorica. Imamo naš sportski kamp. Na treningu smo razdvojeni u skupinama, ja sam pritom jedini zadužen da se slučajno grupe ne izmiješaju. Jasno je da pritom nosim masku i da sam maksimalno oprezan, kao i svi ostali. Inače, već znamo i imamo planove kako igramo od subote, 16. svibnja. U skladu s time smo od prošle subote ušli u karantenu do prve utakmice. Nas tridesetak samo dođemo na trening i odmah potom natrag u karantenu.

Bez publike

Riječ je o nogometašima koji su izolirani više nego nekada astronauti kada su čekali prve letove na Mjesec, sve u cillju da se bundesligaška utrka za bodovima nastavi i konačno završi.

– Mi smo smješteni u hotelu u Kölnu, a u prvoj utakmici nastavka prvenstva igramo doma s Mainzom. Igrat ćemo sve utakmice bez publike, to je od ranije dogovoreno. Igrat ćemo svakako tu utakmicu u tom terminu, samo ne daj Bože da se nešto ne dogodi. Do kraja je inače ostalo još devet kola. Osim nas, do daljnjega smo u hotelu i mi i svi drugi bundesligaši. To je taj režim. Što se nas tiče, nakon onih pozitivnih nalaza, nije sada baš jednostavno jer svatko misli što bi se moglo dogoditi. Do sada je sve bilo lijepo, normalno, radili smo po skupinama. Nekoliko fizioterapeuta je radilo s nekoliko skupina igrača. Jedan od njih je sada, nažalost, obolio. Igrači su u grupama trenirali i treniraju odvojeno, bez fizičkog kontakta, od ovog tjedna trebali bismo krenuti s »normalnim« treningom. Međutim, još se ne zna ništa, vrata se otvaraju »dan za dan«, ali organizacija je na visokoj razini. Poslije svake skupine koja odradi trening dolaze trojica ljudi u zaštitnim odijelima koji sve dezinficiraju. Jasno je da sve to košta, ali je sve plaćeno. Inače, informacija je more, postao sam nažalost specijalist za sportski život nasuprot koronavirusu. Recimo prije mjesec i pol dana mi je tako došao čovjek s Medicinskog fakulteta i objasnio mi je da može biti kupanja, ali najopasnije su pare nakon tuširanja te bi tek nakon 15 minuta sljedeći igrač mogao pod tuš. Zato nemamo nikakvog tuširanja, istuširam se samo ja. Igrači ne idu u svlačionicu, poslije treninga uzmu stvari sa sobom i donesu ih drugi dan, a oni dobiju čistu robu za trening. Tu ima opreme »za bacanje«, donesu stvari i dobiju čiste, sve im se lakoćom mijenja. Recimo, sada kod nas ima pet kompleta sportske opreme. Posla imam, samo daj Bože da sve na kraju bude dobro. Ne znam hoću li moći proći granicu 1. srpnja, hoći li moći doći doma – poručuje »rukometni nogometaš« Krešimir Ban.

Dobra je vijest da su jučer izašli rezultati drugog, nedjeljnog testiranja momčadi, trenera i svih ostalih koji su uz sastav, uključujući Bana. Svi rezultati su negativni…